Početna stranica

|

Općina Janjina

|

Vijesti

|

Opći podaci

|

Informacije

|

Kontakt

|

Župe, crkve i groblja

Župa Janjina Župa Sv. Antuna Opata Pustinjaka u Trsteniku Crkve Groblja

CRKVA SVETOG VLAHA U JANJINI
Župna crkva matica u Janjini posvećena sv. Vlahu, biskupu i mučeniku, zaštitniku dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika. Ona je sagrađena 1878. u mješavini neoromanike i neogotike na temeljima dviju prijašnjih crkava istog imena. Prije toga možda je tu bila crkva sv. Ivana, a još prije možda sv. Nikole. Na kamenom pragu ulaza u groblje, tik do crkve, čitamo godinu 1767., pa zaključujemo da je tada bila sagrađena crkva koja je prethodila sadašnjoj. Opet, međutim, znamo da se gradila crkva sv. Vlaha 1628., kako to nalazimo u Vizitaciji biskupa Ambrozija Gozze. Titular sv. Vlaha došao je tu voljom Dubrovačke Republike, koja je time željela osnažiti matične crkve u važnim mjestima Republike i tako te stečevine vezati uza se (Slano, Ston).
Crkva sv. Vlaha zidala se tri godine u vrijeme «prezaslužnog» župnika don Jura Depola, biskupa Ivana Zaffrona i načelnika kap. Vlaha Jasprice. Župnik Depolo, piše u Kronici, mnogo je tada morao pretrpjeti u te tri godine dok se crkva gradila. Izgleda da se politička lokalna vlast neznalački i neupućeno miješala u taj pothvat, a tu je bilo i drugih nesloga i nesuglasica, kako se to razabire iz kontroverznog natpisa na kamenoj ploči, koju crkvene vlasti i narod nisu dopuštale ni onda, a ni nakon 100 godina, postaviti na crkvenu zgradu. Gradnju crkve pomogla je i Vlada, ali i vjerni puk Janjine. U te tri godine svaka obitelj dala je više od 80 dnevnica. Tu je radilo i staro i mlado, gonilo se na mazgama i vuklo kamenje pristiglo s Korčule i Drača. Crkvu je završio zidar Andro Jeričević.
Najprije su bili postavljeni drveni oltari. Izgleda da je glavni oltar bio onaj što je danas u crkvi sv. Stjepanu. Međutim 1892. g. nabavljen je u radionici Pavla Bilinića u Splitu sadašnji mramorni oltar uz cijenu od 5 000 forinta, kako to piše don Marko Tabain. Godine 1901. g. janjinski puk kupuje oltar i kip sv. Antuna, a Antun Jasprica Vlahov oltar Gospe od Ruzarija. Kip Gospin nabavila je Bratovština Gospe od Ruzarija. Gospin kip i kip sv. Antuna kupljeni su u Milanu kod braće Bertarelli. Krstionica je nabavljena 1902. g. za 500 forinta. Godine 1907. darovao je propovjedaonicu Ivan Kunić. Tih godina kupljena je i nova škropionica, a stara je odnesena u crkvu Presvetog Trojstvo. Sve ovo od mramora proizvedeno je u Splitu u radionici Bilinić. Oltar je prema puku okrenut 1985. g., a napravljen je od običnog kamena. Kolone i pločnik oko oltara su od kararskog mramora, kako bi sve postalo jednom cjelinom i došlo u sklad sa starim. Mramor je nabavljen u radionici «Župa» u Solinu.

Članak o stotoj obljetnici posvećenja crkve sv. Vlaha u Janjini

ORGULJE I HARMONIJ
Pneumatske orgulje sa šest registara kupljene su 1909. godine u radionici «Rieger» u Njemačkoj za 2 400 forinta. Prije toga se pjevalo uz harmoniji tvrtke «Schiedmayer», koji je dobiven na dar. Danas oba instrumenta vape za obnovom i uređenjem.


ZVONIK, ZVONA I SAT
Na zvoniku župne crkve obnovljena su zvona te prilagođena elektrificiranom načinu navijanja, rada i zvonjenja. Zvona su elektrificirana 2002. godine, a posao je obavilo poduzeće «Grivi» iz Kaštela. Elektrifikaciju je u cijelosti financirala općina Janjina. Na crkvi su postavljeni i novi prozori. Posao je obavilo 2002. godine poduzeće «LPG» iz Dubrovnika, a financirani su sredstvima Dubrovačke biskupije, župljana i općine Janjina.

OLTARNA PALA (SLIKA) U ŽUPNOJ CRKVI SV. VLAHA
U župnoj crkvi svetog Vlaha je obnovljena oltarna pala (slika), na kojoj su sv. Vlaho, sv. Nikola i Bogorodica ponad grada Dubrovnika. Inicijativom župnika don Marka Stanića obnovu je izvršila Restauratorska radionica iz Dubrovnika. Slika je postavljena na oltar 22. siječnja 2005. godine. Prilikom restauracije pronađene su dvije poruke jednakog sadržaja, od kojih je jedna pohranjena u arhivu župe, a druga vraćena na novi okvir slike. Iz poruka razaznajemo kako povijest slike seže dalje od mramornog glavnog oltara. Odvajanjem slike od starog okvira ustanovljeno je da je njena prijašnja postavka bila po 5 cm sa svake strane šira od sadašnje. Slika je postavljena na novi oltar 1892. godine i bila je premazana bezbojnim lakom, koji je tijekom godina izgubio na prozirnosti te je i sama slika poprimila smeđu boju. Tako se nisu razaznavali detalji i glamuroznost boja i likova koji sada, nakon restauracije, plijene svojom zaštitom ponad grada Dubrovnika, točnije Dubrovačke Republike.

CRKVA SVETOG STJEPANA
Crkva sv. Stjepana na janjinskom je groblju uz antički put, koji iz Sresera preko Janjine i Kozjeg ždrijela, vodi u Trstenik i Žuljanu. Da je taj lokalitet bio grobljanski već od vremena Rimljana, pokazuje nađena nadgrobna ploča iz IV. stoljeća, pisana latinski «pobožnoj ženi» (piae uxori). Ova se crkva spominje prvi put u arhivskim dokumentima, Darovnici Stevana Nemanje Prvovenčanog.
Kopanjem grobova uz samu crkvu primijećeni su, uz apsidu sa sjeverne strane, na dubini od 70 - 80 cm. ploče starohrvatskog groba, a ispod njih kosti. To upućuje na činjenicu da je uz crkvu sv. Stjepana bilo grobova i u to davno vrijeme, kada su ovamo poslije 614. godine počela dolaziti hrvatska plemena. Ovaj podatak pokazuje da je tu grobljanski lokalitet od vremena Rimljana. Od stare crkve iz XII. stoljeća ostala je samo apsida, a ostali su zidovi novi, ponajviše iz kraja prošlog stoljeća, oko 1891. godine. U crkvi je i jedan grob, ali nije poznato tko je u njemu ukopan.

CRKVA MALE GOSPE U SRESERU
Vjerojatno je crkva Mala Gospa u Sreseru prvobitno bila na obližnjem Gospinom škoju. Je li tamo u špilji bilo obitavalište kojeg pustinjaka ili kojeg samostana, kako na to upozoravaju ostaci starih zidina, ne može se sa sigurnošću utvrditi, ali za to postoje neki pokazatelji. Tu ima obradivog zemljišta sa stablima maslina. Prema pisanju župne kronike, koju je uspostavio i vodio janjinski župnik don Marko Tabain (1892 - 1896), i na osnovi stare predaje, dvije su djevojčice utopile idući na misu na Gospin škoj. Nakon tog potresnog događaja na mjestu sadašnje crkve, na livadi obrasloj dračom i kupinom, Gospa se ukazala pastiricama, a nađen je i tlocrt crkve omeđen sitnim kamenčićima. Svatko je u tim dimenzijama vidio volju same Gospe da se ona s otočića preseli bliže svom narodu. Zato je na tom mjestu podignuta crkva. Spominje se i 1628. godine u Vizitaciji biskupa Ambrozija Gozze. Tu piše da ima zvonik sa zvonom pa biskup određuje pod prijetnjom kazne interdikta da se u roku od šest mjeseci nabave: ključ, vrata, posvećen kamen, mapice za oltarom, tjelesnik, rupčići, svećenička misna odjeća, svijećnjaci, gostarice za vino i vodu, misal, podnožje pred oltarom i stalak za misal na oltaru.
U knjizi pak Liber diversorum od 1617. godine spominje se Gospina crkva u Sreseru u povodu ređenja subđakona fratra dominikanca Bonaventure s Hvara. Biskup je, svečano obučen, održao svetu misu i obred ređenja. Taj događaj pokazuje važnost ove crkve, koja je vazda bila meta velikog broja hodočasnika od Brijeste do Kune, kako na dan Male Gospe, tako i na Blagovijest i na Božić. Danas su to Velika i Mala Gospa, dok se ponoćka na Božić slavi u župnoj crkvi sv. Vlaha u Janjini.
Sadašnja crkva podignuta je 1791. godine dok se gradila župna crkva u Janjini. Zvonik je sazidao zidar Mato Prodan iz Janjine po nacrtu G. Cervellinija, mjernika iz Dubrovnika 1888. godine. Zvona su nabavljena u ljevaonici «De Poli» u Vittorio Veneto 1894. godine. Skupa imaju 643 kg, a koštala su 1084 forinta. Zvona su obnovljena u siječnju 2005. godine, na inicijativu župnika don Marka Stanića. Postavljena je nova konstrukcija, ramovi, kože i prijenosi. Obnovu je izvršilo poduzeće «Grivi» iz Kaštela.
Uz crkvu se nalazi i mjesno groblje.

CRKVA PRESVETOG TROJSTVA U POPOVOJ LUCI
Zvonimir Bjelovučić piše da ova crkva nije sagrađena 1809. godine, jer se spominje u arhivskim spisima već 1805. godine. Možda se ova crkva sagradila, pošto se srušila crkva svetog Jurja 1778. godine. Ta prva crkva Presvetog Trojstva bila je malih dimenzija i kvadratnog tlocrta. Sadašnja je dovršena 1893. godine. Oltarna pala (slika) iz srušene crkvice svetog Jurja čuvana je u crkvi Presvetog Trojstva do restauracije, koju je pokrenuo don Božo Baničević i nakon toga je preseljena u posebnu prostoriju u župnoj kući u Janjini. Ispred crkve Presvetog Trojstva dva su groba i nekoliko čempresa. Oltar joj je mramorni iz radionice Bilinić iz Splita. Ova crkva je stradala u potresu 1979. godine. Tada su se obrušili najviši i najteži oltarni blokovi. Renoviranje je vodio tadašnji župnik don Božo Baničević. Crkvicu krasi barokna škropinica, koja je nekada resila staru župnu crkvu svetog Vlaha u Janjini.

CRKVA SVETOG ROKA U DRAČAMA
Ova je crkvica sagrađena «na Draču» od korčulanskog kamena 1936. godine, zaslugom iseljenika Joza Kalafatovića pok. Nikole iz Janjine. Nastala je kao potreba obrane od kužne bolesti koja je harala 1836. godine. Tada se puk zavjetovao podići crkvu na čast svetom Roku, branitelju od kužnih bolest, što je i napisano na ploči ponad vrata crkve: «Godine 1836. za vrijeme kuge zavjetovaše se naši pradjedovi sagraditi crkvu svetog Roka. Zavjet izvršen 1936». Tako jedan janjinski sin izvrši ovaj zavjet na njegovu sto godišnjicu.
Crkva ima lijepi oltar od korčulanskog kamena, balatur i klupe. Tu bude i lijepa svečanost na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza, a sve potrebno za misu donosi se iz župne crkve u Janjini.

CRKVA SVETOG JURJA NA PUTU IZMEĐU POPOVE LUKE I SUTVIDA
Ova se crkva spominje u Darovnici Stevana Nemanje Prvovenčanog vezano uz benediktinski samostan na Mljetu. Spominje se također u Vizitaciji biskupa Ambrozija Gozze 1628. godine Popovoj Luci. Tu se kaže kako crkva ima zvonik i zvono, tri slaba oltarnika, 2 svijećnjaka, misal i svećeničku opravu za misu. Ista se crkva spominje i u Vizitacijama biskupa Frana Marije Sorga, 1773. i 1776. godine.
Za ovu crkvu znamo da je srušena 1778. godine, najvjerojatnije od potresa i trošnosti. Iste te godine je u njoj kršten Miho Rabaza, iz čega proizlazi njezina važnost za ovo područje. Njezini temelji se i danas nalaze 600 m istočno od Popove Luke na neznatnom, ali dominantnom brežuljku poviše antičkog puta, koji dolazi s istoka i poviše onog puta, koji dolazi iz Drača prema Popovoj Luci. U davna vremena, ako je to točno, prema pisanju don Marka Tabaina, ova crkva bila je središnja za Žuljanu, Sutvid i Trstenik. Zato se uz nju vežu tolike zgode i zanimljivosti. Oko temelja nalaze se starohrvatski grobovi sa debelim kamenim pločama, ali bez ukrasa. Dimenzije te nestale crkve bile su neznatne (5, 39 x 3,15, a širina joj je apside 1,97 i dubina 1,75), ali njezin ures nadmašuje sve što bi danas o njoj pomislili i što je Janjina nekad posjedovala. Imala je apsidu i oltarnu pregradu u starohrvatskom pleteru iz X.-XI. stoljeća. Zvonimir Bjelovučić proveo je iskapanja u njezinim ruševinama i došao do pločnika. Tako je pronašao mnogo pleternog kamenja. Istraživanja bi trebalo nastaviti.
Staro zvono iz 1414. godine, koje se čuvalo u crkvi sv. Stjepana, moglo bi pripadati ovoj crkvi. 19. kolovoza, 1979. godine, povodom Branimirove godine održana je svečana sveta misa na ruševinama crkve sv. Jurja. Inicijator je bio tadašnji župnik don Božo Baničević.

CRKVA SVETOG VIDA U UVALI SUTVID
Povijesna crkva sv. Vida nalazi se na lokalitetu koji se po njoj zove Sutvid, s južne strane tamošnje Gradine (Grad). Ostaci se i danas mogu vidjeti ponad ceste. Nalaze se na privatnom zemljištu i donedavna je bila zarasla u gustoj šumi. Njezine dimenzije lako se uočavaju po preostalim temeljima. Crkvu spominje Darovnica Stevana Nemanje Prvovenčanog 1222. godine, kada je darovana mljetskom benediktinskom samostanu sv. Marije.
Oko ove crkve prostiralo se vrlo staro naselje prema zapadu, koje je jako stradalo od kuge. Preživjele obitelji raselile su se i nastanjile uglavnom u Sreseru (Perčević, Zečević, Grbić i Barač), a poneka u Janjini.
Nedavno su krčenjem, čišćenjem i uređenjem okoliša temelji izronili iz šume i gustiša. Neophodno je potrebna njihova zaštita. U obraćanju Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku, obećan je dolazak ekipe koja bi izvršila istraživanje uokolo temelja kao i zaštitila same temelje. Njihov se dolazak, nažalost, očekuje već dvije godine.

Na slici: Ostaci crkve sv. Vida u uvali Sutivid poviše ceste


Uredovni dan i kontakt Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša






Napoleonski put Pelješac
Power Point (5.6 MB)

Općina Janjina

Načelnik općine Janjina
Općinsko vijeće
Jedinstveni upravni odjel
Statut općine
Prostorni plan
Dokumenti
Javna nabava
Pravo na pristup informacijama
Uredovni dani
Pitanja vijeću
Foto album

Vijesti

Opći podaci

Naziv "Janjina"
Položaj
Povijest
Znamenite osobe i obitelji
Demografski podaci
Naselja
Obrazovanje
Kultura
Župe, crkve, groblja

Informacije

Prometne veze
Poslovni imenik
Korisni linkovi

Kontakt

TZ Janjina
NK "Iskra" Janjina
DVD Janjina
Priča o Malom Parizu
Napoleonski put Pelješac

  Dizajn i programska podrška: www.kesovija.com

Copyright © Općina Janjina

Tehnička podrška: www.infoplanet.hr